41. LOTTO DUTCH OPEN 2014
- Details
- Category: Vijesti
- Published on Tuesday, 01 April 2014 20:36
- Written by Ivica
- Hits: 2404
Put od 18 sati i gladovanja napokon smo stigli. Sve u svemu, prvi Dutch open za nas. Dečki su se prvi put borili tamo. Neki su prvi put išli i na tako dug put. Dvorana je impresivna, pa znam kako je samo vidjeti takvo zdanje prvi put. Osim toga, ovo je bio i moj prvi "ozbiljan" turnir u ulozi trenera, te nas zajedno kao ekipe.
Borna i Vito borili su se u kadetskoj konkurenciji, Šegi i David u juniorskoj, a Mladen nas je došao predstaviti u seniorima.
Prvi je na tatami izašao Borna. Dobra borba, puno šore, napredak naspram zadnjeg turnira s obzirom na raznolikost udaraca. Na žalost, iz druge runde Borna je izašao kašljući. Malo naporne borbe, malo prehladice, pluća su otkazala poslušnost, pa je 3. runda izgledala više kao Borna protiv svoje snage, nego Borna protiv dotičnog Šveđanina. Krajnji rezultat 10-11.
Vito je bio pod dojmom, pa nije pokazao maksimum. Treba raditi više udaraca, pokazati raznolikost. Ako nešto ide dobro na treningu nema razloga da se ne pokuša u borbi. Izlaske s tatamija koji su protivniku donijeli 2 boda ne želim uopće komentirati, a potpuni izostanak želje za POKUŠAJEM izjednačavanja rezultata zadnjih 40 sekundi je neoprostiv. U borbi postoji samo jedan jedini cilj. A to je pobjeda. Pobjede ne dolaze same od sebe, i obično se ne dobivaju na poklon (makar ima svega). Pobjede se zarađuju. Da bi se pobjeda zaradila, moramo u BORBI biti bolji od protivnika. Ako se uopće ne BORIMO, onda ne možemo niti zaraditi pobjedu.
Šegi je ostvario jedinu pobjedu na turniru od Kondorovaca. Dobra borba, taktički fino odrađena, dosta zrela. Vrlo dobro. Druga borba protiv dobrog protivnika (samouvjerenost je dobra, ali podcijenjivanje je ubojica) rasplela se tek u trećoj rundi. Gledali smo protivnika ranije, znali smo što radi, a ipak se dogodilo da je upravo tehnikom koju smo apostrofirali kao najopasniju prelomio borbu. Još smo malo zeleni, ali iskustvo se ne dobiva iz zraka. Sad smo izgubili, ali valjda i nešto naučili, pa drugi put nećemo.
Mladen je u prvom kolu vukao protivnika iz Češke kojeg je dva puta pobjeđivao. Borba me malo podsjetila na PH, ali na kraju je prošla sa puno više koncentracije. 4-0 odmah na otvaranju izgledalo je kao lak posao do kraja, ali karton protivničkog trenera i potpuno pogrešna odluka sudaca vratilo je borbu na 1-0. Mladen tada ponovo počinje razmišljati o stvarima o kojima ne treba razmišljati, odnosno o tome kako mu bodovi nisu trebali biti oduzeti, a takve borbe, na takvim turnirima, ne praštaju 80, ili 90 postotnu koncentraciju na borbu. Glava mora biti čista, potpuno neopterećena bilo kakvog utjecaja koji nije PROTIVNIK! Trener na red dolazi u pauzi, a sudac je tu da usmjerava interakciju između tebe i PROTIVNIKA! PROTIVNIK PROTIVNIK PROTIVNIK, BORBA BORBA BORBA! To su jedine misli koje smiju biti u glavi od početnog joonbi do zadnjeg kuman. Kad koncentracija bude na protivniku i borbi 100%, a ne na sucima, video replayu, skliskom tatamiju, glasnoj tribini ili alienima koji upravo otimaju borce na susjednom borilištu, onda tek možemo početi razgovarati o drugim stvarima. Ipak, napredak se svejedno vidio od zadnji put, što je bitno, s obzirom da se ovaj put radilo o većem turniru i siguran sam da je pritisak bio veći.
David! A joj. Borba koja bi trebala biti za primjer svima. Iako izgubljena (djelomično i mojom greškom, jer nisam uočio da suci nisu skinuli bod za protivnika) mislim da je primjer za mnogo stvari. Od toga kako izgleda agresivnost u borbi, do toga kako niti jedna borba nije gotova dok sudac ne da znak da je gotova. Protivnik je bio dobar, vrlo vrlo dobar, što je kasnije dokazao osvajanjem srebrne, ili možda čak zlatne medalje, da ne lažem. Nebitno. Gledali smo protivnikovu borbu ranije i pripremili nekakvu taktiku. U prve dvije runde pokazalo se da teško prolazi što smo dogovorili, protivnik je lukavo izvukao 2 udarca u glavu, te je postajalo jasno da ne preostaje puno nego u 3. rundi, nego ići (skijaškim riječnikom) na glavu. David je borbu ubacio u višu brzinu, te iz sebe izvukao maksimum. Agresivnost, vezanje udaraca, pametno korištenje distance urodili su plodom. 7 sekundi prije kraja borba je bila zaustavljena pri rezultatu 14-17, te mojim kartonom za sudačkim stolom, te viječanjem je li protivnik Davida pogodio u glavu ili ne. Odluka je bila u našu korist, pa iako sam pokušao doprijeti do Davida i dogovoriti da pričekamo kraj, pa smislimo nešto za zlatni bod, adrenalin koji se nagomilao tokom zadnje runde činio je svoje, pa me uopće ne čudi što baš i nije shvatio o čem ja pričam. Njegova odluka bila je još jednom napasti prije kraja borbe, pa iako je u toj zadnjoj izmjeni izgubi 1 - 2, te time krajnjim rezultatom 15 - 16 i borbu, takvu odluku ne zamjeram niti najmanje. Borac je onaj koji se bori, trener je onaj koji usmjerava. Borac je zadnji koji važe situaciju, jer je isto tako onaj koji snosi posljedice. Najbolje se iznutra vidi ;). Sve u svemu, dobro. Da je bilo MALO više sreće, MALO više koncentracije, MALO više lukavosti, završilo bi to PUNO bolje. S obzirom da je prvi dutch, svima nama na neki način, jedva čekam drugi da im se svima krvi napijemo. U godinu dana stignemo svašta.